Kupusnjače uvrštavamo u porodicu krstašica koje potječu iz Sredozemlja. Među najpoznatije kupusnjače spadaju kupus, kelj (glavati, pupčar, lisnati), cvjetača, brokula, kineski kupus. Kupusnjače su zahtjevne prema hranjivima i traže dobro pognojeno i vlažno tlo. Sada je vrijeme za sadnju kupusnjača.

Među najpoznatijima kupusnjačama – crveni i bijeli kupus

Kupus u našim krajevima zasigurno spada među najomiljenije jesensko povrće. Istina je da ga vole i brojni štetnici, ali njih se uz malo strpljenja i rada možemo riješiti i na ekološki način.

Bijeli kupus nije baš rijetka namirnica u našoj prehrani, ali je zato crveni kupus, osim za Martinje, na našim tanjurima vrlo rijedak. A u crvenom se kupusu, pored poznatih korisnih tvari, nalaze i bojila koja imaju poseban učinak na naše tijelo – ona su antioksidanti koji, kako je znanstveno dokazano značajno, i za više od 50%, smanjuju rizik od obolijevanja od malignih bolesti. 

Cvjetača – bijela, ljubičasta i zelenkasta

Pored kupusa zasigurno je najpoznatija cvjetača. Mnogi je vole, ali ju je za razliku od kupusa teže uzgojiti. Treba znati dvije stvari: cvjetača ne voli vrućinu ni sunce. Osobito sorte s bijelim cvjetovima sadimo do kraja svibnja, a zatim ponovo u kolovozu.

Ljetnu vrućinu puno bolje podnose obojene cvjetače: cvijet može biti ljubičast ili pak zelenkast. Za obje je također karakteristično da imaju nježniji ukus, a i miris je prijatniji i blaži kad kuhamo obojene vrste cvjetače. 

Zelena boja brokule i korabice

Zelenu boju među kupusnjače donosi i brokula. Jestiv dio brokule je kao i kod cvjetače razvijeno cvjetno stablo. Ovdje je tamno zeleno. Nažalost, cvjetovi su manje kompaktni pa još lošije podnose sunčane i vruće dane.

Baš je brokula od svih krstašica najuspješnija u borbi protiv nastajanja stanica raka. I kad procvate, cvjetove porežemo, a na obraslim se dijelovima razviju brojni manji, ali unatoč tomu upotrjebljivi cvjetovi.

Nadzemne korabice dokaz su koliko je šarolika porodica kupusnjača. Kod kupusa i glavatog kelja jede se u glavicu oblikovano stisnuto lišće. Kod cvjetače i brokule jedemo razvijeno cvjetno stablo s cvjetovima, dok kod nadzemne korabice jedemo gomolj iz kojeg se iznad zemlje razvije stabljika.

Naravno, ne smijemo zaboraviti ni kelj pupčar kod kojeg se bočne stabljike razviju u jestivi dio; lišće se skupi u tvrdu malu glavicu. 

Azijske kupusnjače

Posljednjih su godina sve omiljenije i azijske kupusnjače. Kineski kupus sa svijetlo zelenim, naboranim, krhkim i slatkim listovima poznajemo već nekoliko godina. K nama su iz Azije pred kratko vrijeme stigle još i lisnate biljke koje se koriste svježe u salati ili se prže i dodaju raznim jelima iz woka. Osim toga dostupno nam je u Hrvatskoj sjeme egzotičnog kupusa pak choi, koji je također zeleno povrće za kuhanje u woku.

S toplog je Sredozemlja već dobro prihvaćena rukola s nasjeckanim, pikantnim listovima. Divlja rukola, čije sjeme možemo i kod nas kupiti, prezimi na otvorenom, a u stakleniku je možemo brati i zimi.

Organsko gnojenje i plodored

Kupusnjače spadaju u skupinu pohlepnih vrsta vrtnog povrća, što znači da ih većina treba obilno gnojenje. To osobito vrijedi za kupus, cvjetaču, brokulu i kelj. Kineski kupus i pak choi trebaju nešto manje hranjiva, a još manje nadzemna korabica.

Za azijske lisnate biljke i rukolu ima dovoljno hranjiva u vrtnoj zemlji, stoga njima gnojenje nije potrebno. Nakon obranih kultura  potrebno je zemlju prekopati i obaviti osnovnu organsku gnojidbu.  Odlično organsko gnojivo je Plantella Organik, kojeg dodajemo 2-3 kg/10 m² za najzahtjevnije, a od 1 do 2 kg/10 m²  za ostale kupusnjače.

Drugi važan uvjet za uspješan uzgoj kupusnjača je širok plodored. Poželjno je da na istu gredicu biljka iz šire porodice kupusnjača dođe tek svake četvrte godine. Kada govorim o porodici kupusnjača, to znači da su, pored već spomenutih kupusnjača, srodnice u toj porodici još i korjenasta repa, podzemna koraba, hren, a i biljke za zelenu gnojidbu, bijela gorušica i uljana rotkvica. Bijela i crna rotkvica kao i mjesečne rotkvice također spadaju u tu šaroliku, zanimljivu i vrlo staru botaničku porodicu. 

Prirodna zaštita

1. Brojnim su štetnicima krstašice osobito privlačne. Zato je vrlo važno da presadnice pravovremeno posadimo i da ne dozvolimo da „zastare“. Presadnice uzgajamo u hladnom prostoru, a samo za klijanje trebaju oko 25 ^oC. Kasnije ih brzo presadimo na mjesto s oko 15 do 18 ^oC, a noću i manje. To znači da ih na proljeće uzgajamo u negrijanim staklenicima, a vrlo skoro i na otvorenom. Ni u kom slučaju ne smijemo dozvoliti da im ponestane svjetlosti pa da se „istegnu“. Kada presadnice niknu dobro ih je tretirati s proizvodom Bio Plantella Natur. Presadnice će biti jače i otpornije na bolesti.
2. Kasnije je važno da ne pretjerujemo s uporabom dušika. Redovito zalijevanje i dohrana s organskim gnojivom Bio Plantella Nutrivit za lisnato povrće dat će im potrebne hranjive tvari. 
3. Buhače tjera i miris rajčice (listove rajčice namačemo te ih koristimo i kao pokrivku). Budući da ne vole vlažno i mokro tlo, pokrivanje svježom pokrivkom (od kopriva, pokošene trave, pa čak i lišća bazge ili rabarbare i slično) također snažno smanjuje napad tih štetnika. Inače, opasni su samo za mlade biljke, a kasnije ih suzbijamo već i zalijevanjem po lišću i zastiranjem zemlje. Utvrđeno je da buhača ima znatno manje ako među biljke kupusa, cvjetače, korabice i slično posadimo nekoliko presadnica kineskog kupusa (koji će naravno propasti) ili posijemo uže redove bijele gorušice.
4. Plamenjača (Peronospora parasitica) napada kupus u ranim stadijima razvoja tijekom uzgoja presadnica. Bolest se prenosi zaraženim sjemenom pa da bi se spriječila njena pojava izuzetno je važno koristiti zdravo tretirano sjeme i presadnice uzgajati na raskuženom tlu ili steriliziranom supstratu. Bolest se pojavljuje na prvim listovima u vidu klorotičnih pjega koje se postupno šire, a listovi požute, počinju se savijati i venuti. Kad se primijete simptomi potrebno je obaviti zaštitu prskanjem jednim od fungicida. Bio Plantella Bakar je preparat na bazi bakra koje možete nabaviti bez iskaznice i koristi se u početnom stadiju razvoja biljke protiv gljivičnih oboljenja.

Prednosti miješanih usjeva

U miješanim će usjevima štetnike prije svega potjerati štitarke: kim, kopar, kumin, anis pa i celer, dok će neophodnim dušikom kupusnjače opskrbiti niske mahune ili nizak grah. Prema nekim istraživanjima, na kupusnjačama koje su rasle u kombinaciji s mahunarkama ima i manje štetnika. Za ljetnih vrućina cvjetaču i brokulu skrijemo u sjenu visokog graha. Gredice obrubimo kadificama, dragoljubima ili nevenom. 

U zimskom je razdoblju konzumiranje kiselog kupusa i kisele repe, ali i uskladištenog korjenastog povrća (korabe ili korabice), za naš imunološki sustav puno važnije nego konzumacija tropskog voća poput limuna i naranče ili pak umjetnih pomagala za jačanje otpornosti.